1. Što je to plagiranje?

Plagiranje je pojava koja se veže uz različita područja, a definicija se proširuje ovisno o području ili mediju. Ovdje ćemo navesti definiciju Hrvatskog enciklopedijskog rječnika prema kojem je plagijat “književno, znanstveno ili drugo djelo nastalo prepisivanjem u cjelini, u bitnim ili u prepoznatljivim dijelovima i prisvajanjem tuđega rada uloženog u to djelo”. U ovoj se definiciji spominju svi elementi važni za razumijevanje plagiranja u akademskom okruženju. U samom ishodištu čina plagiranja je etički i moralni element. Zato ćemo prvo objasniti etiku u znanosti koja se javlja pod terminom akademska čestitost.

2. Akademska čestitost

Akademska čestitost odnosi se na etičko ponašanje akademske zajednice. Etika je okosnica svakog zanimanja, poziva ili posla. Za etiku u znanosti u Hrvatskoj zadužen je OEZVO (Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju). Odbor i različite ustanove izdaju svoje pravilnike o ponašanju. Takvi se pravilnici nazivaju Etički kodeksi i u njima se propisuju društvena pravila kojima se jamči kvaliteta i transparentnost struke.

U Etičkom kodeksu OEZVO-a plagiranje je navedeno kao jedan od oblika znanstvene prevare. Etički kodeks popisuje pravila, no zbog osobnog morala pojedinac se oglušuje ili ih se drži. Tako se plagiranje za koje se svjesno odlučilo razlikuje od nesvjesnog ili nenamjernog plagiranja. Ovisno o tome je li namjerno ili nenamjerno rješava se različitim pristupom. Edukacijom ili sankcijom.

3. Tipovi plagijata

Postoje različiti kriteriji podjele plagijata. Podjela autora Schwarzeneggera i Wohlersa koji plagijate dijele u sedam tipova je praktična i jednostavna. To su potpuni plagijat, plagijat prijevodom, copy/paste plagijat, parafraziranje, autoplagijat, ghostwriter te citiranje izvan konteksta. Ono što je važno zapamtiti jesu elementi na koje treba obratiti pozornost prilikom pisanja. Ako je student pravi autor rada, treba pripaziti na nekoliko stvari:

  1. pravilno parafraziranje, što znači da je vjerodostojno prenesen izvorni tekst vlastitim riječima, logično kombiniran s ostatkom teksta i jasno naznačenim relevantnim izvorima
  2. pravilno citiranje, odnosi se na pravilno, potpuno i točno citirane izvore, te ako se kao izvor koristi raniji vlastiti rad da se on citira kako bi se izbjegao autoplagijarizam
  3. originalnost, rad mora pokazivati dozu originalnosti. Iako je i pregledni rad u nekom segmentu može pokazati neku originalnu ideju.

Postoji i pojava kad autor rada uopće nije autor. Pojava je prisutna i prešutno prihvaćena.

Tako se može kupiti rad koji pišu tzv. autori duhovi, radovi se mogu preuzeti s interneta, predati već ocijenjeni radovi drugog kolege, možda i nekoliko puta, ili servirati prijevod kao original. U svakom slučaju kad autor nije autor, namjera je sasvim jasna.

4. Plagiranje prema namjeri

U temi plagiranja namjera ima osnovnu ulogu jer ovisno o njoj, rješavanju te pojave pristupa se dvojako. Ako je plagiranje nenamjerno, događa se nesvjesno i iziskuje edukaciju. Ako je plagiranje namjerno, događa se svjesno i iziskuje sankciju.

  • Nenamjerno plagiranje

Edukacija dugoročno ima veću šansu da mijenja društvo i pojedinca i sreže problem plagiranja u samom korijenu. Nenamjerno plagiranje većinom se događa zbog neznanja, nepažnje ili nedostatka vještine i kao takvo nesvjesno, iziskuje edukaciju. Važno je kontinuirano educiranje kako bi u akademskom društvu, a i šire, plagiranje i znanstveno nepoštenje postali neprihvatljivi.

  • Namjerno plagiranje

Sankcija je dobar način reagiranja kad se problem već dešava kako bi se usporilo ubrzavanje i kako bi se moglo paralelno educirati. Studenti koji namjerno plagiraju rade to svjesno, iako se ponekad razlozi mogu shvatiti, ne mogu se opravdati. Obično se ti razlozi dijele na unutarnje i vanjske razloge. Neki od unutarnjih su vremenski rokovi i pritisak, manjak samopouzdanja, manjak interesa, društveno prihvaćanje takvog oblika rada i neznanje da to nije prihvatljiv oblik ponašanja, konkurencija, lijenost, želja da se pomogne prijatelju u slučaju prosljeđivanja radova. Vanjski razlozi su manjak nadzora, previše studenata, loša organizacija, izazov prevare softvera.

5. Izbjegavanje plagiranja

Plagiranje je ozbiljan prijestup i koliko ovo doba pogoduje toj pojavi toliko i olakšava otkrivanje plagijata. Studentski se radovi pohranjuju u repozitorij i lako se mogu pretraživati i uspoređivati. Postoje i drugi načini pokušaja prevare i sve sofisticiranije metode prevare alata za provjeru autentičnosti radova. No trajna pohranjenost nosi i rizik da će, u nekom trenutku u budućnosti plagijator biti razotkriven. Taj rizik svakako je bolje izbjeći.

Osnovni koraci za izbjegavanje plagiranja mogu se promatrati na temelju nekoliko elemenata. Ti elementi su: vrijeme pisanja, tema pisanja, tehnička provedba rada i konačna provjera pomoću softvera za detekciju plagijata. Ono što se pritom treba imati na umu je:

  • pravovremeno planiranje i istraživanje
  • originalnost, ideja
  • pravilno citiranje u širem i užem smislu te pravilno parafraziranje izvora
  • provjera rada softverom za provjeru autentičnosti

Ovim koracima osigurat ćemo dovršenost, originalnost, kvalitetu, vjerodostojnost i kredibilitet rada.

6. Detekcija softverom PlagScan

Sveučilišni računski centar (Srce) i Ministarstvo znanosti i obrazovanja osigurali su nabavu licencija za korištenje softvera za provjeru autentičnosti radova. Filozofski fakultet u Zagrebu odabrao je njemački softver PlagScan. Izvori koje koristi za usporedbu tekstova su:

  • Internet (Bing i odabrane akademske internetske stranice)
  • preko 20 000 znanstvenih časopisa u otvorenom pristupu
  • PlagScan baza
  • dodatni izvori (npr. sustavi Dabar, Hrčak)

Broj unosa i analize radova nije ograničen i studenti ih mogu koristiti za sve vrste radova. Podudaranja se označavaju trima bojama.

  • Crvena boja: označava potpuno podudaranje odnosno potencijalni plagijarizam.
  • Plava boja: potencijalno parafrazirana podudaranja.
  • Zelena boja: ispravno navedeni citati.

Izvještaj koji generira softver mora se analizirati kako bi sud o plagiranju bio vjerodostojan.

Softver služi kako bi studenti samostalno provjerili i ispravili rad na vrijeme.

7. Sankcije

Plagiranje nije ilegalan, ali je ozbiljan etički i moralni prijestup. U akademskoj zajednici smatra se posebno zabrinjavajućim, jer bi etika trebala biti u osnovi svake znanosti. Plagiranje radova nosi određene sankcije, ovisno o stupnju obrazovanja i utjecaju određenog teksta na znanost i stručnost, povredu nečijih prava ili ugleda. Ugled se dugo gradi, a može biti narušen u trenu. Na Filozofskom fakultetu postoji

Pravilnik o stegovnoj odgovornosti studenata koji opisuje stegovne mjere za neke prijestupe. Mjere se proteži od opomene, ukora do trajnog isključenja iz studija.

I  za kraj…

Imitacija i oponašanje su sastavni elementi učenja i kreiranja nečeg novog. Takvi su oblici ponašanja i učenja oduvijek postojali i važni su za razvoj, no problem nastaje kad se izvor imitacije prikriva, a zasluge kupi imitator. Izbjegavanje plagiranja i ostalih oblika znanstvenog nepoštenja društvena je odgovornost svakog građanina.

Elvira Gotal

Izvori:

Anić, Vladimir i dr. (2004). Hrvatski enciklopedijski rječnik (Pres-Pro), Zagreb: Jutarnji list-Novi Liber.
Gotal, E. (2018). Uloga visokoškolske knjižnice u informiranju studenata o citiranju i plagiranju : na primjeru Knjižnice Filozofskog fakulteta : diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Hebrang Grgić, I. i dr. (2018). Citiranje u akademskom okruženju. Zagreb: Carnet.
Oraić Tolić, D. (2011). Akademsko pismo. Zagreb: Naklada Ljevak.

Vrbanec, T. Digitalni tekstni plagijati. Učiteljski fakultet Zagreb, Odsjek u Čakovcu.