Do moje generacije o povijesti su pisali isključivo muškarci, a muza joj je ipak žena – Clio. Prilično snalažljiva, lukava, prevrtljiva, a ponekad i kompromitirana gospođa Clio stara je već 2500 godina, ali bi željela biti vječno mlada. Danas piše na computoru, bavi se “malim ljudima”, a ipak još razmjerno često trubi u fanfare u čast raznoraznih moćnika i “znamenitih muževa”, te stavljajući im lovor-vijence na glave. U svakom slučaju njezina sam sljedbenica, iako se stalno s njome razračunavam.

U više od 50 godina predanog znanstvenog rada, za koji su joj dodijeljene brojne nagrade, objavila je 12 knjiga te gotovo 300 članaka, polemika, osvrta i prikaza u Hrvatskoj i inozemstvu. Bila je jednako predana i u nastavnom radu te se njezini studenti i danas rado i s toplinom sjećaju njezine „peripatetičke škole“, gdje se u dugim šetnjama po Zelengaju raspravljalo o historiografiji. Zaštitni znak bila joj je rečenica: “Prošećite sa mnom.”