Filozofski fakultet je najstarija i najveća hrvatska znanstvena i visokoškolska ustanova u humanističkim i društvenim znanostima te značajna kulturna ustanova s velikim utjecajem u hrvatskoj kulturi i društvu. Filozofski fakultet dio je Sveučilišta u Zagrebu koje je najstarije u Hrvatskoj, a ubraja se i među starija u Europi. Njegova povijest započinje 23. rujna 1669. godine kada su diplomom rimskoga cara i ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I. priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj isusovačkoj Akademiji u Zagrebu.
Od 1692. godine Filozofski studij u Zagrebu počinje i formalno-pravno djelovati kao Neoacademia Zagrabiensis, javnopravna visokoškolska ustanova. Akademija ostaje u rukama isusovaca do godine 1773, kada papa Klement XIV. raspušta taj red. Godine 1776. carica i kraljica Marija Terezija dekretom osniva Kraljevsku akademiju znanosti (Regia scientiarum academia) s tri studija ili fakulteta: Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim. Iako su se organizacijski oblici mijenjali, do godine 1874. ona ostaje najvišom školskom ustanovom u Hrvatskoj i Slavoniji, ustanovom koja je obrazovala većinu hrvatske inteligencije.
U vrijeme svoga boravka u Zagrebu 1869. godine car Franjo Josip potpisao je zakonski članak koji 5. siječnja 1874. godine dobiva vladarevu sankciju. Na temelju toga je 19. listopada 1874. godine svečano otvoreno moderno Sveučilište u Zagrebu. U njegovu su sastavu tada djelovala četiri fakulteta: Pravni, Bogoslovni, Filozofski i Medicinski.
Pod imenom Mudroslovni fakultet započinje s radom akademske godine 1874/1875. Filozofski fakultet posvetio je posebnu pozornost razvijanju fundamentalnih disciplina svojega prirodoslovno-matematičkoga odjela, koji je s vremenom postao kolijevkom nekoliko novih fakulteta zagrebačkoga Sveučilišta. Na prvih šest katedara (za filozofiju teoretičku i praktičnu s poviješću filozofije, za povijest opću, za povijest hrvatsku, za filologiju slavensku s osobitim obzirom na povijest jezika i literature hrvatske i srpske, za klasičnu filologiju latinsku i za klasičnu filologiju grčku) upisano je prvih 26 studenata. S vremenom iz navedenih katedara razvijaju se nove (npr. već 1875. iz slavističke katedre izdvaja se zasebna katedra za hrvatski jezik i književnost, 1877. katedra za povijest umjetnosti i umjetničku arheologiju), postupno se uvodi poučavanje i proučavanje stranih jezika (njemačkog, ruskog, mađarskog, talijanskog…), 1880. obranjen je prvi doktorat. G. 1893. započinje s radom katedra za pedagogiju, za klasičnu arheologiju 1896, 1924. katedra za etnologiju, 1929. katedra za psihologiju itd.
Godine 1948. provedena je velika reorganizacija fakulteta – osnovano je 12 studijskih grupa, a svaka se mogla studirati kao jednopredmetan studij; 1952. g. uvedeno je dvopredmetno studiranje, i od tada pa sve do danas naš fakultet s osobitom pažnjom njeguje tu dvopredmetnost, dakako – uz poštivanje prava na jednopredmetnost određenih studijskih programa. U drugoj polovici 20. st. postupno se osnivaju instituti (zavodi): Institut za lingvistiku, Institut za znanost o književnosti, Institut za povijest umjetnosti i dr. Postupno traje i oblikovanje odsjeka na Fakultetu te oblikovanje katedara kao osnovnih znanstveno-nastavnih jedinica. Devedesetih godina 20. st, nakon državnoga osamostaljenja Hrvatske, uvode se novi studiji: hungarologije, turkologije, slovakistike, ukrajinistike, rumunjskoga jezika i književnosti i dr. Taj se proces razvoja nastavio i u 2000-im godinama osnivanjem studija nederlandistike, skandinavistike, luzitanistike te slobodnih studija japanologije i sinologije.
Mudroslovni fakultet (danas Filozofski fakultet) prvi je fakultet Sveučilišta u Zagrebu koji je omogućio upis studenticama i to već 1895. godine. No, tek se 1901. godine upisuju prve ”prave” studentice na Fakultet, odnosno te je godine dozvoljeno redovno studiranje djevojkama. Dotada je bilo upisano četrnaest izvanrednih studentica koje nisu imale isti status kao redovne studentice upisane 1901. godine.
Prve tri redovne studentice Mudroslovnog fakulteta bile su Milica pl. Bogdanovićeva, Milka Maravić i Vjera Tkalić. Potonje su izabrale prirodoslovni studij, a Milica pl. Bogdanovićeva upisala je studij povijesti i geografije koji je završila u roku. Svoju doktorsku radnju pod naslovom ”Car Julijan Apostat prema hrišćanstvu” obranila je 10. veljače 1906. godine i time je postala prva žena koja je doktorirala filozofiju i postala doktorica znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.
Svoj radni vijek Milica pl. Bogdanović provela je radeći u školstvu. Osim po njezinim akademskih postignućima, poznata je i po svojoj aktivističkoj borbi protiv prostitucije i trgovine ženama.
Izvor sadržaja:
- Luetić T. (2002) Prve studentice Mudroslovnog fakulteta kr. Sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, u Povijesni prilozi, Vol. 21 No. 22, Zagreb, Zavod za povijest HAZU u Zagrebu, str. 167-207
- Solić N. (2020) DR. MILICA BOGDANOVIĆ: 1. diplomirana povjesničarka, svestrana aktivistica i 1. doktorica znanosti, povcast.hr, dostupno na: https://povcast.hr/dr-milica-bogdanovic-intelektualka-aktivistica-i-prva-doktorica-znanosti-u-hrvatskoj (30. studenoga 2020.)
Izvor fotografije:
- Blasin B., Marković I. (2006) Ženski vodič kroz Zagreb, Zagreb, Meandar, str. 103