Pozivaju se svi na predstavljanje knjige priča doc. dr. sc. Đurđice Čilić “Fafarikul” koje će se održati u četvrtak 2. srpnja 2020. u 19.00 sati na Ljetnoj pozornici Tuškanac (Dubravkin put bb, Zg).
O knjizi će govoriti Miljenko Jergović, Korana Serdarević, Đurđica Čilić i Josip Pandurić, a nekoliko priča iz knjige pročitat će glumac Danijel Ljuboja.
Knjiga Đurđice Čilić “Fafarikul” zbirka je žanrovski raznorodnih proznih crtica različite duljine, intonacije i strukture. Jedna skupina zapisa nalik je dnevničkim bilješkama koje skiciraju iznimne, ali i svakodnevne, rutinske događaje u zagrebačkom životu majke i njezine dvoje djece, odnosno bilježenja vrijedne ljude i relacije iz fakultetskog života. Dio priča lavira između fikcije i fakcije, što je posebno naglašeno u onima koje tematiziraju rat, djetinjstvo i odrastanje u Bosni. Neki među tekstovima esejistički su zapisi o poljskim piscima, pjesnicima i značajnim ličnostima iz poljske kulture za koju je autorica, po obrazovanju kroatistica i polonistica, profesionalno vezana.
“Fafarikul” je zbirka dvjestotinjak pripovijesti, anegdota i sjećanja, koje dijele spremnost pripovjednog subjekta da neuvijeno i bespoštedno govori o slabostima, prije svega vlastitima, ali i o strahovima, manjkovima, pogreškama i krivim skretanjima koje bi većina čitatelja mogla prepoznati kao svoje. Literarna je dimenzija zapisa katkad suzdržana u korist faktografskog pripovijedanja, a katkad je faktografija (imena, toponimi, datumi) upotrijebljena samo kao materijal za gradnju fikcije.
Iako pisani u prvom licu, tekstovi u zbirci, bilo da su garnirani humorom bilo melankolijom, govore podjednako i o autorskom “ja” i drugima, jer odabirom tema i psiholoških punktova oko kojih su strukturirane ove priče spajaju pojedinačno i opće, jednokratno i ponovljivo, individualno i kolektivno.
Čitljivi, razigrani i razgovijetno ispisani tekstovi omeđeni su samo jednim imperativom: potrebom da se pripovijeda, odnosno da se kratkotrajnost, prolaznost i poroznost događaja, emocija i međuljudskih veza pretvori u priču i tako potraju i onda kad više u zbilji ne bude onog što je poslužilo kao njihova građa.