Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Mikrohistorijska radionica i Jadranska/mediteranska radionica te Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za povijest i Znanstveni zavod te Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, zajednički organiziraju ”Međunarodni znanstveni skup Miroslav Bertoša i njegovi inovativni doprinosi u historiografiji. Povodom izlaska knjige Trošenje života”.
Skup će se održati u četvrtak 18. travnja 2024. u Knjižnici Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.
Miroslav Bertoša (Pula, 1938. – 2023.), povjesničar, pisac i publicist, specijaliziran za istarsku i primorsku novovjekovnu povijest te proučavanje i kritičko vrednovanje historiografske baštine. Potomak stare pazinske obitelji doseljene iz Furlanije u XVI. stoljeću, znanstveni savjetnik i redoviti profesor u trajnome zvanju, professor emeritus Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Svoj znanstveni interes najviše je usmjerio prema Istri u novom vijeku, ali povremeno je zalazio i u starija i novija razdoblja. Glavno područje njegova znanstvenog interesa obuhvaćalo je istraživanje gospodarskih, društvenih, etničkih, migracijskih, kolonizacijskih i kulturno-antropoloških pojava u Istri (prije svega u njezinu mletačkom dijelu) od kraja XV. do kraja XVIII. stoljeća. Njegovo višedesetljetno djelovanje i rad tiču se i proučavanja te kritičkog vrednovanja istarske historiografske baštine. Također se bavio i demografskom poviješću, a u tome je posebnu pozornost posvećivao kretanjima u europskoj povijesnoj znanosti, osobito avangardnim nastojanjima francuske Škole Annales. Bavio se i temama iz suvremenih promišljanja o problemima razvoja povijesne misli i historiografije općenito te metodologije nastavnog i znanstvenog procesa u povijesti. Od druge polovine 60-ih godina sustavno je istraživao u mnogim arhivskim i drugim fondovima i zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu, napose u Italiji i Francuskoj. Surađivao je i s koparskim krugom slovenskih povjesničara. Radni staž trajao mu je 48 godina, uključujući i predavanja na nizu fakulteta i sveučilišta (Pula, Rijeka, Zadar, Zagreb, Split i Dubrovnik), gdje je naučena znanja i stečena saznanja, napose, pak, znanstvenu osjetljivost prema problemima prošlosti, prenosio mnogim naraštajima hrvatskih studenata povijesti. Bio je dugogodišnji djelatnik, kratko i upravitelj Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci s područnom jedinicom u Puli. Autor je 21 knjige i oko 1070 ostalih bibliografskih jedinica: izvornih znanstvenih radova i priloga, stručnih tekstova, enciklopedijskih natuknica, recenzija, osvrta i kritičkih prikaza, kolumni i feljtona. Usavršavao se u mnogobrojnim domaćim i inozemnim ustanovama. Bio je suradnik brojnih izdanja, pokretač, uređivač i glavni urednik niza časopisa i enciklopedija; suradnik i voditelj znanstveno-istraživačkih projekata; predstavljač mnogih edicija, sudionik televizijskih i radijskih emisija, okruglih stolova, javnih predavanja, kolokvija; član brojnih strukovnih udruženja. Osnivač studija povijesti na Filozofskom fakultetu u Puli te njegov prvi pročelnik. Sudjelovao je i u osnivanju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik niza nagrada i javnih priznanja, među kojima se posebice ističe Nagrada Grada Pule za životno djelo.