Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu obavještava kolege, prijatelje, djelatnike i studente Fakulteta da je u 94. godini preminuo Viktor Žmegač – dugogodišnji profesor Filozofskog fakulteta, nestor zagrebačke germanistike i germanist svjetskoga glasa, kroatist, književni povjesničar i muzikolog, znanstvenik iznimne erudicije i iznimno bogata opusa.

Viktor Žmegač rođen je u Slatini 1929. godine. Germanistiku, jugoslavistiku i muzikologiju studirao je u Zagrebu i Göttingenu, od 1957. zaposlen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, redoviti profesor od 1971. do umirovljenja 1999. godine, od 2002. godine profesor emeritus. Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, član Saske akademije u Leipzigu, član znanstvenog društva Academia Europaea u Londonu.

Znanstvenim opusom na njemačkom jeziku Viktor Žmegač se upisao u vrh njemačke znanosti o književnosti, ponajviše sljedećim izdanjima: Geschichte der europäischen Literatur vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart (1978–1984, brojna reizdanja; talijanski prijevod 1991), Moderne Literatur in Grundbegriffen (1987/1994, suizdavač D. Borchmeyer), Der europäische Roman. Geschichte seiner Poetik (1990/2013). Kroatistiku i komparatistiku zadužio je brojnim kapitalnim studijama, od kojih izdvajamo: Krležini evropski obzori. Djelo u komparativnom kontekstu (1986/2001), Povijesna poetika romana (1987/1991/2004). Nakon umirovljenja slijedi najopsežniji i najraznovrsniji dio opusa, zahvaćajući u velikim sintezama povijest glazbe, povijest umjetnosti i opću povijest europske kulture: Od Bacha do Bauhausa. Povijest njemačke kulture (2006), Majstori europske glazbe. Od baroka do sredine 19. stoljeća (2009), Prošlost i budućnost 20. stoljeća. Kulturološke teme epohe (2010), Strast i konstruktivizam duha. Temeljni umjetnički pokreti 20. stoljeća (2014), dvije knjige studija o europskim gradovima, te na koncu: Vrhunski europski romani po mom izboru (2021). Širu publiku osvojio je knjigama kulturoloških i autobiografskih eseja, primjerice knjigama Filozof igra nogomet (2011), Europski duh (2012) i Europa x 10 (2014).

Evo kako je o svom dugogodišnjem suradniku i prijatelju pisao germanist Dieter Borchmeyer (laudatio povodom 90. rođendana):

„Bio bi promašaj smjestiti Viktora Žmegača u ladicu znanosti o književnosti ili muzikologije. On je puno više od toga: on je uomo universale i homme de lettres kozmopolitskoga kova. On utjelovljuje tip univerzalnoga znanstvenika kakav sve više nestaje u vremenima specijalističkog i institucionalno razgranatog znanstvenog rada. Kod njega univerzalizam ide ukorak s visokim jezično-stilskim prohtjevima: znanost o književnosti kao umjetnost riječi, koja kao takva ima da bude u kongenijalnu odnosu spram književnosti. O BDP-u možda se može pisati pajserom, ali o pjesništvu se ne može pisati nego fino naoštrenim perom, prema onoj Nietzschovoj: ´poboljšati stil – to znači poboljšati misao, i ništa više!´

(…)

Znanstveni i publicistički rad na vrlo je neobičan način podijeljen na dva dijela. Viktor Žmegač 20. stoljeća – njegove publikacije od 1959. pa do konca stoljeća – pretežito je njemački autor. A onda s 21. stoljećem nastupa iznenađujuć obrat, golem publicistički val, sada gotovo isključivo na hrvatskome jeziku, a koji opsegom gotovo nadmašuje njemački dio opusa (…). Nepojmljivo, upravo gigantsko kasno djelo autora nastalo u osmom i devetom desetljeću života. Pozni opus na hrvatskome jeziku donio je Viktoru Žmegaču u njegovoj domovini toliku popularnost da se čak i Draženka, hrvatska prodavačica u mojemu münchenskom dućanu, zaledila od strahopoštovanja kad sam joj odao da se radi o mom dugogodišnjem prijatelju.“

Viktor Žmegač dobitnik je brojnih nagrada: Nagrada Grada Zagreba 1976. i 1997., Nazorova nagrada 1986., Nagrada Krležina fonda 1989. i 2006., Gundolfova nagrada za germanistiku Akademije za jezik i književnost Savezne Republike Njemačke 1987., Herderova nagrada zaklade HSV i Sveučilišta u Beču 1993., znanstvena nagrada zaklade Alexander von Humboldt 1993., nagrada Europski krug Hrvatskog vijeća europskog pokreta 1996., Državna nagrada za životno djelo 2000., Strossmayerova nagrada 2001., Nazorova nagrada za životno djelo 2004., Inina nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu 2005., nagrada Matice hrvatske za znanost Oton Kučera 2005., nagrada HAZU Josip Juraj Strossmayer 2005., nagrada Pulskog sajma knjiga Kiklop 2007., 2009., 2010., 2011. i 2015., nagrada Bavarske akademije umjetnosti 2009., medalja Antuna Barca za doprinos proučavanju i promicanju znanosti o hrvatskoj književnosti 2010., nagrada Josip Andreis Hrvatskog društva skladatelja 2014., nagrada Višnja Machiedo Hrvatskoga P.E.N. centra 2014., nagrada za komunikatora godine Hrvatske udruge za odnose s javnošću 2014. Godine 1988. odlikovan je Velikim križem za zasluge Savezne Republike Njemačke.